Logoterapijski pristup ovisnostima modernog doba

Podsjećanje na održano predavanje:

Dana 25. travnja 2019. godine održano je drugo po redu predavanje u organizaciji DOBRO instituta pod naslovom:
Logoterapijski pristup ovisnostima modernog doba.

Predavanje je održao dr.sc. Luka Maršić, filozof, antropolog, dušebrižnik i liječnik koji ureduje s ovisnicima Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u Zagrebu, na Klinici za psihijatriju.

Zahvaljujemo svima na sudjelovanju te vjerujemo da smo svi uživali slušajući genijalan um ovoga virtuoza znanstvenih područja neophodnih za biti autentični logoterapeut po Franklovoj mjeri.

O predavanju

Suvremenim znanstvenim rječnikom rečeno, ovisnost bilo kojeg oblika predstavlja stanje sužene svijesti koje dovodi osobu do disfunkcije odnosa, kako sa samom sobom, tako i s okolinom. Zbog svoga afektivnoga stanja ne može se usmjeriti prema vlastitim i društvenim očekivanjima, a takvo stanje se iskazuje kao gubljenje realne samostalnosti i “biološke” slobode.

Stremljenje za požudom i nasladom (hedone) ograničava i sputava sve duhovne, psihičke i kognitivne sastavnice svijesti, ograničava kreativni segment vlastitih mogućnosti. Tek kao racionalna, samosvjesna osoba, čovjek može izići iz stanja dezintegracije sebstva te pronaći odgovor za svoje stanje posrnulosti i gubitka identiteta, pokušavajući napraviti iskorak prema kreiranju vlastitoga identiteta i vratiti se gdje mu je, s obzirom na to da je biće koje misli i osmišljava svoju egzistenciju, doista mjesto. Takav iskorak iz vlastitog bezdana ovisnosti za koji se treba izboriti svaki misleći individuum, predstavlja zahtjevni proces konstituiranja osobnoga identiteta.

Tematika ovisnosti danas je možda aktualnija nego ikad. Svjedoci smo nastajanja ovisnosti u vrlo ranoj dobi, počevši od dječje ovisnosti o raznovrsnim ekranima, internetu, kasnije ovisnosti mladih o alkoholu, drogama, kockanju. U predavanju je bilo riječi o uzrocima  ovisnosti te o mogućnostima izlaska iz začaranoga kruga.

Ovisnost bilo koje vrste vezuje se uz slobodu. Biti neslobodan znači biti u stanju u kojem osobnost, bez neke izvanjske ili unutrašnje prisile, nema utjecaja u odlučivanju. U stanju ovisnosti čovjek sebe ostvaruje u kontekstu krivog ili upitnog izbora u smislu komunikacije s izvanjskim svijetom, izbora koji ga gura u vrtlog nemoći i ne usmjerava k DOBRU. Nemogućnost izbora, odnosno mogućnost izbora koji je duboko destruktivan, sadržajno sastavljen od zla, a formom privlačan i podložan nižoj moći željenja i jednostavnoj fiziološkoj ugodi, dovodi pojedinca u stanje bez smisla. Emocije zajedno sa psihom i umom se destruiraju, uslijed čega i tijelo propada, a čovjek postaje rob tamne strane čovještva.

Zahvaljujući  afektivnom stanju stremljenja za požudom i nasladom, čovjek želi mijenjati percepciju u odnosu na ono jučer kroz mehanizme mišljenja dolazeći do određenih zakonitosti na razini iskustvenih i teoretskih pojmova u svladavanju samorazumijevanja vlastitog sebstva. Temelj u promjeni percepcije leži u biokemijskim promjenama koje se događaju na razini promišljanja, u postupku stvaranja same logike i zakonitosti mišljenja na razini stvaranja objektivnog pojma. Realizira se kao istina ili sloboda. S druge strane, vrlo često promjena percepcije svijeta i sebe samoga izazvana je određenim sredstvima koja mijenjaju i razbijaju objektivnu datost slobode i istine te dovodi pojedinca i skupinu u stanja gubitka slobode i realnoga mišljenja.

Čovjek za razliku od životinje, raspolažući sposobnošću refleksije, promišljanja i uzdižući se do statusa subjekta i subjektivnosti (Hegel), može promišljati i svoju slobodu i pokazati da može postati slobodan jedino tako što će racionalno i diskurzivno kontrolirati svoje afekte i hedonističke ovisnosti te tako dosegnuti svoju autonomnost. U tom segmentu je posebno važna Hegelova antropologija kao proces oslobađanja od afektivnosti i konstituiranja vlastite autonomnosti koja se odvija u samosvijesti o vlastitoj osobnosti. Samo kao osoba čovjek može stupiti u razložne procese kooperacije, može provoditi u konkretnom odlučivanju etičku distinkciju razlikovanja dobroga i lošega, odnosno moralno dobrog i zlog u konkretnom slučaju.

Na primjeru Hegelova prijelaza iz subjektivnoga u objektivni duh može se plauzibilno pojasniti da biti ovisan znači ne biti slobodan u cjelokupnoj interpretaciji svojih unutarnjih odnosa sa samim sobom te sa svojom okolinom u svakodnevnoj nužnoj komunikaciji zajednice, vremena, epohe, kulture, objektivacije duha u kojoj čovjek pokušava realizirati svoj smisao i otrgnuti se besmislenosti. Filozofski gledano, sloboda je bitak koji postoji u sebi i radi samoga sebe. Antropološki gledano, sloboda bi značila mogućnost odlučivanja i djelovanja u smislu donošenja odluke o vlastitom odabiru, utemeljene na mnogim spoznajnim i prepoznatim datostima, neovisno o prisili ili nuždi.