Kako pronaći smisao? O logoterapiji Viktora Frankla
Podsjećanje na održano predavanje
Objavljeno 15. veljače 2019.
Dana 14. ožujka 2019. godine održano je uvodno predavanje u organizaciji DOBRO instituta pod naslovom: Kako pronaći smisao? O logoterapiji Viktora Frankla.
Predavanje je održala izv.prof.dr.sc. Vladimira Velički s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jedna od predavačica DOBRO instituta.
Potraga za smislom života i samoga postojanja stara je koliko i čovjek sam, a u današnjim društvima obilja i blagostanja aktualnija nego ikad. U cijelosti ispunjena dvorana posvjedočila je tu aktualnost, a mi smo zahvalni svima prisutnima na predavanju, uz želju svakome da hrabro i odgovorno krene u neizvjesnu potragu za vlastitim smislom koji je osoban i jedinstven, prema skrovitu cilju i sa zadatkom koji jedino sam može izvršiti, jer jedincatost čovječja je neizbrisiva i nezamjenjiva.
O predavanju
Pitanje o pronalaženju smisla života vječno je i danas možda aktualnije nego ikad.
Bez obzira u kojoj se životnoj situaciji nalazili, bez obzira na materijalno stanje oskudice ili blagostanja, različitih životnih okolnosti, zamjećuje se svejednaka potreba za odgovorom na pitanja poput onih:
- Zašto smo tu?
- Kakvog smisla ima postojanje?
- Koji je smisao upravo moga života?
- Kakvog smisla ima sve što se događa?
Pitanja su to duboko ukorijenjena u samu ljudsku narav, stoga vrlo složena i stavljaju čovjeka u stvarnost širu od bolesti, jer postoje otkad je čovjeka.
Tu stvarnost čovjekovu nazivamo patnja. Ona se u čovjeku pojavljuje i prolazi. Ali ponekad, nažalost, patnja se u čovjeku utvrđuje i produbljuje.
Iako je svaki čovjek po svojoj osobnoj patnji nešto dovršeno i neponovljivo, patnici su međusobno slični, kako po sličnosti prilika, kušnji i sudbina, tako i po potrebi da ih netko shvati i za njih se brine. A najviše su slični po upornom postavljanju pitanja o smislu patnje.
Viktor E. Frankl (1905. – 1997.), tvorac logoterapije ili, kako se često naziva, treće bečke psihoterapijske škole, svojim je životom i radom dao odgovore na ta i mnoga druga pitanja.
Došao je do zaključka da je čovjek u punom smislu riječi čovjek tek kada ostvaruje neku smislenu zadaću ili kada iz ljubavi prema nekome zaboravi na sebe i u središte svoga interesa postavi druge.
Naročito je isticao odgovornost kao formalno-etičku vrijednost koja je sama po sebe preduvjet za sve ostale vrijednosti, a da pritom ne određuje njihov redoslijed. Suprotstavljajući egzistencijalne koncepcije, on uvodi čovjeka u smisao Logosa iz kojega crpi uporišta za odgovornost.
Logoterapija se od ostalih psihoterapijskih pravaca razlikuje po shvaćanju čovjeka kao, prije svega, duhovnoga bića, bića koje, osim tjelesne i psihičke, posjeduje i duhovnu dimenziju. U duhovnoj dimenziji nalazi se naša savjest, naša slobodna volja i naša odgovornost.
Logoterapija nam donosi promišljanja i putokaz za pronalaženje smisla ostvarivanjem triju vrijednosti:
- stvaralačkih,
- doživljajnih i
- vrijednosti stava.
Upotrijebimo li svoj duhovni potencijal kako bismo mijenjali sebe nabolje, kako bismo prekinuli lanac krivnje i zamjeranja te spoznali smisao koji se nalazi i u najtežim trenucima života, u patnji, postat ćemo, kao što i sam Frankl navodi, sustvaratelji života i svijeta.
