Uskrsnuće je najsnažnije vrelo ufanja ljudi

Poznato je kako su neki apostoli potreseni i razočarani onim što se zbilo na Veliki Petak, odlučili vratiti se svojim domovima. No, trećega dana proširila se vijest da je Isusov grob ostao prazan. A uskrsnuli Gospodin pohađa svoje i pozdravlja utješnim riječima „ne bojte se“. Prazan grob na Kalvariji tako otvara novu jedinstvenu stranicu u povijesti čovječanstva. Stoga je Isusovo uskrsnuće najsnažnije vrelo ufanja i nade naše, ključni događaj koji osmišljava povijest ljudskih sudbina. Svjestan tog milosnog događaja apostol Petar u svojoj poslanici veli da smo njegovim darom postali „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen naviještati silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnome svjetlu svome“ (1 Pet 2, 9).

Na tom uskrsnom svjetlu počiva vjera i nada Crkve. A iz jutra uskrsne zore izvire njezina snaga, radost i utjeha. Jer, „da Krist nije uskrsnuo uzaludno bi bilo naše propovijedanje“ (1 Kor 15,14), neutemeljeno naše ufanje i bezizgledna naša nada. Zato je Uskrs blagdan života, heroizma, žrtve i radosti. To je događaj  o kojem Crkva već dva milenija propovijeda, te radosno s vjerom ispovijeda „znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine“. Ojačani vjerom uskrsnog događaja, s nadom u srcu i s pjesmom na usnama govorimo: „Ovo je dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu“ (Ps 118, 24). Događaj Kristovog uskrsnuća nije neka „utješna filozofija“ za slabe i naivne. Njezin objekt vjere nije „povijest“, nego „nadpovijest“ po kojoj su ljudi kadri „nadati se i protiv nade“.

Uime DOBRO instituta svima želim sretan Uskrs uz obilje uskrsne milosti i Božjeg blagoslova!

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski