Jedan od psihologa koji nije zanijekao transcendenciju, a oštro se usprotivio zabludama determinizma i relativizma, bio je Viktor E. Frankl.

Život kao dokaz

Rodio se 26. ožujka 1905. u Beču, a preminuo je 2. rujna 1997. godine te je pokopan na glavnom židovskom groblju u rodnome Beču. Smatraju ga jednim od vodećih bečkih psihijatara XX. stoljeća. O njegovom pravcu u psihologiji i terapiji napisano je mnoštvo knjiga i studijskih priloga od kojih je veliki broj preveden na mnoge jezike svijeta.

Budući da je potjecao iz židovske obitelji, zadesila ga je sudbina njegovih sunarodnjaka. U 37. godini života započela je njegova trogodišnja odiseja kroz tamu ljudske okrutnosti, torture, straha i užasa kad je izgledalo kako je najbolje potražiti spas u smrti. “Silazak u pakao” započeo je vlakom u rodnome mjestu Beču u pravcu sjeveroistoka. Nitko od 1500 putnika nije znao, a niti slutio kamo vlak vozi. U odjeljenju je s njime bilo osamdesetak “putnika”. Bilo je tijesno pa nisu mogli ni sjesti. Pokušavali su zaspati naslonjeni na torbe koje su sa sobom ponijeli. Vlak je vozio nekoliko dana i noći bez zaustavljanja. Konačno je jednoga jutra usporio i zaustavio se. “Putnici” su zaplašeno virili kroz prozore kako bi otkrili gdje se nalaze. Na stanici je pisalo: Auschwitz. Frankl je sa sobom nosio rukopis svoje knjige koja je bila gotovo dovršena. Budući da je smatrao taj rukopis svojim duhovnim djetetom, nije mu bilo svejedno kad ga je morao ostaviti u jednom od ureda. Teška srca je to učinio. Odgovor je međutim ubrzo našao. U džepu odijela koje je dobio, našao je papir s ispisanom židovskom molitvom “Šema Jisrael” (Slušaj Izraele…). Ova molitva njemu je bila poticajem izreći “da” životu, kako u radosti, tako i u patnji, pa čak i u umiranju. Komad papira s ispisanom molitvom postade mu sada vrjednijim od izgubljenog rukopisa, uz znakovit poziv neka sada proživi onu filozofiju života o kojoj je pisao u navedenom rukopisu knjige. “Kako sam drugačije mogao tumačiti tu “podudarnost”, piše kasnije Frankl, nego kao poziv da svoje misli živim, umjesto da ih samo stavljam na papir”.

Tako se Frankl našao u okruženju organiziranog mučenja. I bit će jedan od malobrojnih “sretnika” koji će preživjeti. Patnja će mu, međutim, priuštiti najveće životno iskustvo koje nije mogao ni zamisliti. U “holokaustu”  ratnih stradanja izgubio je sve članove obitelji. Ali, preživio je logorske nevolje. I još više. Pobijedio je sve životne izazove (Viktor znači pobjednik). A iz kušnje izašao je ojačan vjerom u ljudske sposobnosti. Iskustvo patnje rodilo je uvjerenjem kako je smisao života jači od svega. Čak i od smrti. I premda ga je u “besmislenoj situaciji” salijetala pomisao na samoubojstvo, barem na kratko vrijeme, Frankl je već prve večeri zadao samom sebi čvrstu riječ kako “neće uletjeti u žicu”. Tim se izrazom, naime, opisivala metoda samoubojstva u  logoru, tako da se dodirne ogradna žica pod električnim nabojem.

Od logora do logoterapije

Tijekom trogodišnjeg boravka u logoru (1942.-1945.) Frankl nije bio psihijatar, doktor medicine ili ravnatelj neurologije, nego zatvorenik i logoraš s brojem 119.104. U mizernim logorskim uvjetima naučio je kako na zemlji postoje samo dvije rase ljudi, dobri i loši. Tamo je otkrio kako je važno imati ideale i razloge života, te je došao do potvrde svojih znanstvenih teza kako je i u najmračnijim trenucima postojanja moguće preživjeti i spasiti dio duševne slobode koju mu nitko ne može oduzeti, posebice kad se po slobodi otkrije smisao vlastite opstojnosti. Zato i piše kako onomu koji ima odgovor na pitanje “zašto” u životu, ne stvara nikakav problem odgovoriti na pitanje “kako”.

Teoriju i bogato proživljeno iskustvo Frankl je pretočio u svoja brojna djela. Autor je četrdesetak knjiga koje su do 2017. godine prevedene na četrdeset i devet jezika.

Nakon završetka rata, na Neurološkoj poliklinici u Beču 1946. godine postaje primariusom i tamo ostaje punih 25 godina.

Uskoro objavljuje knjigu “Liječnik i duša” (“Ärztliche Seelsorge”) kojom postiže habilitaciju na Sveučilištu. Neposredno iza toga, tijekom nekoliko uzastopnih dana, izdiktirao je sadržaj knjige “Zašto se niste ubili?” odnosno u novom prijevodu “Čovjekovo traganje za smislom” (“Ein Psycholog erlebt das Konzentrationslager”). Knjiga je odmah prevedena na engleski pod naslovom “Man’s Search for Meaning”, pa je u Americi bila prodana u 9 milijuna primjeraka te se prema anketi provedenoj od strane Library of Congress i Book-of-the-Month kluba smatra jednom od deset najutjecajnijih knjiga u Americi (New York Times, studeni, 1991).

1947. godine Frankl objavljuje vrlo zanimljivo djelo “Die Psychotherapie in der Praxis. Eine kasuistische Einführung für Ärzte” (“Psihoterapija u praksi. Kazuistički uvod za liječnike”), obogaćeno kliničkim primjerima i slučajevima.

Godine 1948. postiže habilitaciju iz neurologije i psihijatrije te doktorat iz filozofije disertacijom “Der unbewußte Gott. Psychotherapie und Religion” (“Bog podsvijesti. Psihoterapija i religija”).

Osniva austrijsko društvo za psihoterapiju i postaje njegovim prvim predsjednikom.

Godine 1949. drži nekoliko zanimljivih predavanja o smislu patnje, koja će objaviti u knjizi “Homo patiens. Versuch einer Pathodizee” (“Čovjek patnik. Pokušaj pathodicee”). U toj knjizi istaknut će jedan od bitnih vidika logoterapije, tj. utjehu ljudima koji pate. Na Salzburškoj ljetnoj školi izložit će “Deset teza o čovjeku” koje su u temelju njegove antropologije, a njih će podrobnije iznijeti i objasniti 1951. godine u knjizi “Logos und Existenz. Drei Vorträge” (“Logos i egzistencija. Tri predavanja”).

S Ottom Pötzlom objavljuje 1952. godine popularno izdanje psihofizioloških studija koje je držao na radiju: “Die Psychotherapie im Alltag. Sieben Radiovorträge” (“Psihoterapija u svakodnevici – sedam radioemisija”).

Godine 1970. u San Diegu u Kaliforniji, pri Međunarodnom sveučilištu uvedena je Katedra logoterapije i utemeljen prvi Logoterapijski institut na svijetu, a Frankl iste godine dobio počasni doktorat na Loyolinom sveučilištu u Chicagu i na Edgecliffe College u Cincinnatiju.

Zaredali su pozivi da drži predavanja na sveučilištima diljem svijeta, na kojima je Frankl dobivao brojna priznanja i počasne doktorate.

Njegove posljednje dvije knjige “Man’s Search for Ultimate Meaning” (“Čovjekovo traganje za krajnjim smislom”) i “Viktor Frankl – Recollections” (“Viktor Frankl – sjećanja”) izdane su 1997. godine.

Predavao je na ukupno 209 Sveučilišta na svih 5 kontinenata. Počasni je član Austrijske akademije znanosti.

Želite li biti pravovremeno obaviješteni o seminarima, radionicama i drugim aktivnostima DOBRO instituta, prijavite se na DOBRO obavijesti!

Prijava na DOBRO obavijesti